Kratko o mom rodnom mestu...
Bobota je kao selo postojala u srednjem veku. Pominje se 1296.
godine kada je bila imanje plemićke porodice – odnosno starog plemena
mađarskog naroda. Pod nepoznatim okolnostima stanovništvo se raseljava
i sledećim podatkom iz 1366. godine vidi se da je mesto naseljeno
pravoslavnim Srbima. Za vreme Turaka u Boboti je bilo oko 30 srpskih
kuća.
Položaj tadašnjeg sela nije bio na istoj lokaciji kao današnja
Bobota, ali je tačno poznat i u dotursko doba opisan je u mapi o
omeđivanju iz 1269. godine. Samo naselje ležalo je na mestu gde je
danas Stara Bobota (deo atara sela Bobota), nešto severozapadnije od
današnjeg sela, na zemljištu sa leve strane Vuke.
Godine 1687.
naselje se raspalo, porodice su se raselile, tako da je selo bilo pusto
sve do 1697. godine kada dolaze novi doseljenici Srbi i nedaleko od
starog naselja u šumama grade svoje kolibe, ukupno njih 14.
Od
starih porodica nije se održala ni jedna. Nove porodice su došle iz
Bačke, Mačve, Crne Gore, nešto iz zapadne Slavonije, a najviše iz
Baranje. Naseljavanje porodica trajalo je sve do 1720. godine, tako da
se iz popisa 1723. vidi da je u Boboti bilo 90 srpskih porodica, 1811.
godine 167 domova sa 1461 dušom. 1905. godine bilo je 418 domova sa
2570 duša.
1785. godine u Boboti postoji srpska škola, čiji je magister bio Lazar Stojanović.
Za
vreme prvog svetskog rata Bobota je bila pod austrougarskom vlašću.
Boboćani su skupili pomoć od 3.500 forinti srpskom Crvenom krstu u
Beogradu. Oko stotinjak Boboćana je mobilisano i poslato na dva fronta,
austro-ruski i austro-srpski. Osnovni cilj i želja im je bila da pređu
na srpsku stranu. Nakon prelaska na srpsku stranu učestvovali su u
mnogim ofanzivama. Iz rata se vratilo oko četrdesetak Boboćana, pola iz
Rusije, pola iz Soluna, a bilo je i učesnika u Oktobarskoj revoluciji.
U borbama na strani srpske vojske poginulo je i nestalo oko tridesetak
Boboćana.
U Boboti se između dva svetska rata osniva nekoliko
organizacija. Prva u nizu je četnička organizacija osnovana krajem
1921. godine pod nazivom "Petar Mrkonjić".
Za vreme Drugog
svetskog rata u Boboti je podignut ustanak u ovom kraju protiv
nacističkog okupatora i zloglasne NDH. U toku drugog svetskog rata kao
borci NOB-a poginulo je 96 meštana, u Dudiku je streljano 17 meštana, u
logoru Jasenovac 642 meštana, u logoru Zemun 29, trojica su ubijena u
Nemačkoj, dve osobe su ubijene u Zagrebu, po jedna u Vukovaru i logoru
Stara Gradiška i 8 u Boboti. Ukupno 799 osoba.
Današnji izgled naše osnovne škole, koja okuplja učenike iz Pačetina, Ludvinaca, Klise, Vere i domaću decu.
I naša crkva koja je posvećena Sv. velikomučeniku Georgiju, i na taj dan se slavi seoska slava ili kako mi to kažemo kirbaj.
Do sada ne postoje tačni podaci kada je izgrađena prva crkva u Boboti,
ali se u opisu od 14. januara 1733. godine vidi da je već tada
postojala crkva: "sagrađena od drveta, oblepljena blatom, pokrivena
šindrom novom, na redi truplo, trapeza od drveta, zvonica na četiri
velika stuba sa dva zvona". 1. decembra 1762. donešena je odluka da se
ciglom zida nova crkva, a 12. juna 1763. počinje se sa gradnjom i
završava se 1778. Hram je osvećen od strane osiječkog prote Jovana
Mikovića i okolnih sveštenika, na Đurđevdan 1778. godine, o hramovoj
slavi.
Kao i mnoga sela iz naše okoline, imamo osnovano folklorno društvo KUD "Đoko Patković", koje je osnovano 1970. godine. Društvo danas broji 120 članova.
1929. godine osnovan je fudbalski klub "Sremac", a 1945. godine
dobija ime NK "Borac" Bobota. 1962. godine klub se takmiči u podsavezu
Vinkovaca. Kroz kvalifikacije 1964. godine ulazi u Prvu ligu podsaveza.
Iste godine osvaja finale kupa i igra s članom Druge lige Jugoslavije
"Dinamom" iz Vinkovaca.
1965 – 1983. godine takmiči se u prvoj ligi Nogometnog podsaveza
Vukovara. Osvajanjem drugog mesta 1983. godine ulazi u međuopštinsku
ligu Slavonije i Baranje.
1984. ulazi u Republičku ligu Slavonije i Baranje. 1986. godine
osvaja kup Podsaveza Vukovara pobedivši NK "Borovo", člana republičke
lige sa 3:1. 1987. godine igra finale kupa Slavonije i Baranje sa
ekipom "Belišća". 1988. godine postiže najveći uspeh u istoriji kluba
ulaskom u Republičku ligu Hrvatske.
1994. godine igra u prvoj
ligi Republike Srpske Krajine - grupa Istočna Slavonija i Zapadni Srem
i na finalnom turniru osvaja treće mesto u RSK. 1998. – 2005. igra u
Prvoj županijskoj ligi Vukovarsko-srijemske županije. 2003. osvaja prvo
mesto, a 2004. igra finale kupa. Danas se klub takmiči u drugoj
županijskoj ligi Vukovarsko-srijemske županije.